Vršac danas, obeležava dan kada je pre 107 godina ponovo udahnuo slobodu. Tog dana, 1918. godine, austrougarska vojska napustila je grad, a Srpska vojska ušla u Vršac bez borbe, pljačke ili osvete, uz pesmu, suze i oduševljenje naroda.
U jesen poslednje ratne godine, petog novembra 1918, Vrščani su sami preuzeli brigu o svom gradu. Formiran je Narodni odbor, na čijem čelu se našao ugledni lekar i sin Svetozara Miletića — dr Slavko Miletić. Njegov zadatak bio je da sačuva red i mir dok se ratna oluja povlači. Samo dva dana kasnije, 7. novembra, delegacija iz Vršca srela se sa jedinicama Srpske vojske kod Jasenova. Vojska, predvođena majorom Dušanom Dodićem iz Milutovca, pristala je da u grad uđe 10. novembra, na dan Svetog Arsenija.
Tog jutra, grad je disao u iščekivanju. Nije bilo pucnja, nije bilo kazne ni osvete. Umesto toga, kolone građana dočekale su oslobodioce sa pesmom i ikonama. Major Dodić, na belom konju, trijumfalno je projahao ulicama, dok su se sa zvonika oglašavala zvona, a Vladika Gavrilo služio svečani pomen u Sabornoj crkvi.

Ključevi grada predati su srpskoj vojsci, a za prvog gradonačelnika oslobođenog Vršca imenovan je advokat Ivan Kosirović. Ubrzo potom, vršačka delegacija učestvovala je na Velikoj narodnoj skupštini u Novom Sadu, gde je odlučeno da se Vojvodina prisajedini Kraljevini Srbiji — korak koji je vodio ka stvaranju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, piše eVršac.
Početkom 20. veka Vršac je bio živ grad sa oko 25.000 stanovnika, razvijenom industrijom, snažnom trgovinom i obnovljenim vinogradarstvom. Imao je bogat kulturni život, brojne listove na srpskom, nemačkom i mađarskom jeziku, i duh multietničkog Banata koji je opstajao uprkos svim ratnim lomovima.
Prvi svetski rat doneo je stradanja i neizvesnost. Grad, podeljen između Srba i Nemaca, bio je, kako je zapisao jedan istoričar, „logor, u opsadnom stanju i teroru“. Ipak, kraj rata doneo je novo poglavlje, povratak slobodi i nadi.
Danas, više od jednog veka kasnije, Vršac se svake godine sa pijetetom seća tog dana kada je grad ponovo postao deo Srbije. Parastosom i polaganjem venaca na spomenik Oslobodiocima, Vrščani čuvaju sećanje na trenutak kada su se oglasila zvona slobode, podseća portal eVršac.












