BEČEJ – U znak sećanja na velikog glumca, reditelja i producenta Roberta Redforda, koji je preminuo ove godine u Gradskom pozorištu Bečej organizuju se projekcije nekih od njegovih najznačajnijih filmova.
Redford je bio jedno od najprepoznatljivijih lica američke kinematografije – oličenje šarma, integriteta i umetničke posvećenosti. Njegova karijera obuhvatila je sve – od nezaboravnih uloga u klasicima poput filmova „Buč Kesidi i Sandens Kid“ i „Žaoka“, do režije filmova koji su obeležili epohe, poput „Obični ljudi“, za koji je osvojio Oskara. Ovim ciklusom odajemo počast čoveku koji je svojim delom trajno obogatio filmsku umetnost i inspirisao generacije gledalaca i stvaralaca.
Projekcije se održavaju u velikoj sali Gradskog pozorišta od 20 časova.
Ulaz je slobodan.
Prvi film ciklusa Roberta Redforda je „Buč Kesidi i Sandens Kid“ koji je 1969. godine režirao Džorž Roj Hil. Film koji je Roberta Redforda učinio svetskom zvezdom i zauvek ga upisao u istoriju američke kinematografije. Pored Redforda, u glavnoj ulozi pojavljuje se Pol Njumen i njih dvojica čine jedan od najšarmantnijih i najvoljenijih tandema u istoriji filma.
Inspirisan stvarnim likovima odmetnika s kraja 19. veka, Buč Kesidi i Sandens Kid donosi spoj vesterna, komedije i tragedije, ispričan s neobičnim humorom i melanholijom. Redfordov Sandens Kid i Njumenov Buč nisu klasični heroji Divljeg zapada – oni su ljudi koji beže od vremena koje ih sustiže, od sveta koji se menja brže nego što mogu da shvate.
Film je postao simbol epohe, nagrađen sa četiri Oskara, i zauzeo posebno mesto u srcima publike zahvaljujući duhovitim dijalozima, nezaboravnim scenama i muzici Burta Bakaraka („Raindrops Keep Fallin’ on My Head“).
Uloga Sandens Kida bila je prekretnica za Redforda – otvorila mu je put ka svemu što je kasnije postao: glumac sa harizmom, ali i dubinom, koji je uveo novi ton romantike i ironije u američki film.
Buč Kesidi i Sandens Kid ostaje film o prijateljstvu, slobodi i dostojanstvu – o junacima koji odlaze u legendu s osmehom, znajući da su živeli po sopstvenim pravilima.
Projekcija će se održati u ponedeljak, 17. novembra.

18. novembra u 20.00 sati publika će moći da pogleda još jedno ostvarenje, jedan od najlepših i najemotivnijih ljubavnih filmova sedamdesetih – Devojka koju sam voleo.
Film je spojio dve izuzetne zvezde – Roberta Redforda i Barbru Strejsend – u priču o ljubavi koja prkosi vremenu, ali ne i njegovim promenama. Režiju potpisuje Sidni Polak, Redfordov česti saradnik i blizak prijatelj, koji je ovom dramom zabeležio jedan od najdirljivijih portreta ljubavi u američkom filmu.
On – zgodan, talentovan i pomalo ravnodušan student, potom pisac i ratni heroj; ona – strastvena, idealistična, politički angažovana žena koja veruje da svet može da bude bolji. Njih dvoje susreću se, zaljubljuju i razilaze, vođeni snagom osećanja, ali i razlikama koje ne mogu da prevaziđu.
Film je postao klasik zahvaljujući izuzetnoj hemiji glavnih glumaca, nezaboravnoj muzici Marvina Hamliša (nagrađenoj Oskarom) i pesmi „The Way We Were“, koju peva Barbra Strejsend, a koja je postala evergrin ljubavne melanholije.

Sreda, 19. novembar u 20 časova – Film koji je obeležio jedno vreme i učvrstio reputaciju Roberta Redforda kao glumca i producenta koji bira teme od društvenog značaja. Svi predsednikovi ljudi, u režiji Alana Pakule, zasniva se na stvarnim događajima – istrazi novinara „Washington Posta“ koji su razotkrili aferu Watergate, skandal koji je doveo do ostavke predsednika Ričarda Niksona.
Redford tumači lik Boba Vudvorda, dok mu kolegu novinara, Karla Bernstina, igra Dastin Hofman. Njih dvojica zajedno su stvorili uzor svim budućim filmskim prikazima novinarskog istraživanja – uporne, hrabre i moralno dosledne junake koji, vođeni istinom, rizikuju karijeru i lični mir da bi javnost saznala šta se zaista dogodilo.
Film odiše autentičnošću i napetošću trilera, iako je zasnovan isključivo na činjenicama. Scenario Vilijama Goldmana, smirena režija i Redfordova suzdržana, ali izrazito snažna interpretacija, učinili su film Svi predsednikovi ljudi jednim od najvažnijih političkih filmova 20. veka.
Ovo ostvarenje donelo je Redfordu i novo priznanje – kao producent, bio je pokretačka snaga celog projekta, verujući da publika želi istinu, a ne samo zabavu. Danas film ostaje simbol integriteta novinarstva i svedočanstvo o vremenu kada su hrabri pojedinci mogli da promene tok istorije.

20. novembar u 20 sati –Jedan od najraskošnijih i najromantičnijih filmova osamdesetih, Moja Afrika je delo koje je potvrdilo Roberta Redforda kao glumca čija prisutnost unosi toplinu, dostojanstvo i tišinu koja govori više od reči. Režiju potpisuje Sidni Polak, a partnerka mu je legendarna Meril Strip – zajedno su stvorili ljubavnu priču koja prevazilazi prostor, vreme i društvene okvire.
Film je snimljen prema autobiografskoj knjizi Karen Bliksen (poznatoj i pod pseudonimom Isak Dinesen), danske plemkinje koja početkom 20. veka odlazi u Keniju da vodi plantažu kafe. Tamo upoznaje Denisa Finča-Hatona (Redford), britanskog avanturistu i slobodnog duha. Njihova ljubav rađa se u pejzažima Afrike, pod beskrajnim nebom i uz neizbrisivu svest o prolaznosti svega što je lepo.
Moja Afrika je film o ljubavi i slobodi, o sudaru dve životne filozofije – one koja želi da poseduje i one koja zna da ništa ne može biti zauvek. Redfordov Denis Finč-Haton oličenje je samostalnosti, hrabrosti i tihe melanholije; njegov lik ostaje u sećanju kao simbol čoveka koji pripada samo sebi i svetu koji nestaje.
Film je ovenčan sa sedam Oskara, uključujući i onaj za najbolji film. Danas se pamti po prelepim kadrovima, muzici Džona Berija i nezaboravnoj hemiji dvoje glavnih glumaca – i kao jedno od najpotpunijih ostvarenja u karijeri Roberta Redforda.
Izvor: Gradsko pozorište Bečej










