Profesor dr Branislav Ivković, rekao da kod nas postoji mala grupa ljudi koja smatra da je demokratija ustvari diktatura i da svi moraju da misle tako kako ta mala grupa ljudi misli. On je rekao da Srbija nema opoziciju, pa joj samim tim ne treba ni pridavati veliki značaj, već da je mnogo bitnije da imamo temelje na kojima možemo da pravimo planove i aktivnosti u budućnosti, kako na unutrašnjem, tako i na međunarodnom planu.
Ivković je rekao da su ti temelji koji su građeni naročito poslednjih 10 godina, od usvajanja ekonomskog programa, bili osnov i za ovo glasanje u Srbiji, gde je vodeća partija dobila skoro milion glasova više nego prva iza nje.
950 hiljada građana Srbije više je dalo podršku Aleksandru Vučiću i njegovoj listi, nego prva do nje. To je za mene žabokrečina koja je menjala mišljenje svaki drugi dan. Ne znaju da se bave politikom, treba raditi, ali oni nisu zaslužili da se njima bavimo – rekao je Ivković.
On je dodao da je promena došla kada je usvojen ekonomski program, koji je promenio u temeljima sve i dao nadu da možemo dalje da idemo. On je rekao da je upravo taj temelj i odlučio da glasanje bude ovakvo kao što je bilo.
Srbija opoziciju nema, treba nam vreme da se izgradi opozicija vlasti, gde će postojati zajednička pitanja koja će se rešavati – rekao je Ivković, ističući da opozicija mora biti takođe nacionalno orijentisana i društveno svesna.
U emisiji su gostovali i stručnjak za strategijski menadžment prof. dr Mihajlo Rabrenović, koji je komentarisao ulogu Srbije kao predsedavajućeg unutar CEFTA-e, i bivši oficir KOS-a Ljuban Karan, koji je govorio o bezbednosnim izazovima za Srbiju.
Rabrenović je rekao da Srbija može da ima određene prednosti kao predsedavajući CEFTA-e, ali da je problem što Priština jednostranom odlukom unela barijere koje štete stanovništvu, pre svega tog područja. On je rekao da je vizna liberalizacija licemerje dela međunarodne zajednice, ali i medveđa usluga koju je EU učinila. On je rekao da je potrebno da se izvrši pritisak na Kurtijevu administraciju, kako bi se uspostavila saradnja kroz ekonomiju.
Karan je rekao da perspektiva Srbije uglavnom zavisi od toga da li ćemo uspeti da sačuvamo mir i stabilnost, i da moramo da se čuvamo da nas ugroze u stvarima koje ne zavise od nas. On je rekao da smo ugroženi klasičnim pretnjama konvencionalnim ratom, zato što na svojoj teritoriji imamo paravojnu formaciju koju neko spolja naoružava i finansira. On je rekao da imamo tu nesreću, malo država ima takvu opoziciju da unutar same države reaguju protiv nje. On je rekao da ovi spolja ne bi mogli da reaguju baš na ovaj način, zato i koriste podrivanje ovih iznutra.