Kako jesen donosi prve hladnije dane, u mnogim domovima širom Srbije počinju pripreme za jedan od najprepoznatljivijih običaja, krsnu slavu, porodični praznik koji se vekovima prenosi s kolena na koleno i predstavlja dragoceni deo srpskog kulturnog identiteta.
Krsna slava je dan posvećen hrišćanskom svecu zaštitniku doma. Koreni ovog običaja sežu u 11. vek, kada su se nekadašnji paganski rituali preoblikovali u hrišćansku tradiciju, pa je svaka porodica prihvatila svog sveca umesto nekadašnjih kućnih božanstava. Tako je nastao običaj koji je opstao do današnjih dana.
Značaj slave potvrđuje i njen status u Nacionalnom registru kulturnog nasleđa Srbije, kao i upis na UNESCO listu nematerijalnog kulturnog nasleđa čovečanstva još od 2014. godine.
Najraširenije slave su Sveti Nikola, Sveti Luka, Sveti Jovan, Aranđelovdan, Sveti Sava i mnoge druge. Pripreme počinju osvećenjem vodice i kađenjem doma tamjanom, dok sam dan slave protiče u mirnoj i svečanoj atmosferi, uz slavsku sveću, kolač, žito i vino.
Nekada su se slavi okupljali samo najbliži članovi porodice, dok danas za slavsku trpezu dolaze rodbina, prijatelji i komšije. Zato se i kaže: „Na slavu se ne zove – na slavu se dolazi.“
Domaćin dočekuje goste vinom i žitom, trpeza je bogata, atmosfera vesela, a uz pesmu, smeh i čašicu rakije obnavlja se duh zajedništva koji čini ovaj praznik posebnim.
Srećna slava svim domaćinima koji s ponosom čuvaju ovu divnu tradiciju!














