Već sam naslov jučerašnjeg teksta u Scientific American zvuči kao kombinacija naučne fantastike i internetske dosetke: ljudski neuroni na čipu naučili su da igraju Doom. Ali iza tog naslova ne stoji samo zabavan eksperiment za publiku željnu neobičnih vesti. U tekstu se navodi da kompanija Cortical Labs u tome vidi signal ka novoj vrsti računanja sa manjom potrošnjom energije, ali i mogućnost za drugačije proučavanje neuroloških lekova. Drugim rečima, igrica je samo demonstracija; prava tema je da se žive nervne ćelije koriste kao deo računarskog sistema koji reaguje, uči i daje novu vrstu biološko-digitalnog ponašanja.
Ono što ovu priču čini posebno zanimljivom jeste njena dvostruka nelagoda. S jedne strane, ljudi se dive jer vide kako se granica između biologije i mašine ponovo pomera. S druge strane, ostaje osećaj da takav pomak nije samo tehnička novost, nego i filozofsko pitanje o tome šta tačno više zovemo računarom. Ako neuronske kulture postanu korisne za obradu informacija, testiranje lekova ili razvoj novih sistema, onda se menja i način na koji zamišljamo budućnost računanja. Jučerašnji tekst nije tvrdio da je revolucija već stigla, ali je jasno pokazao da više ne pričamo samo o čipovima, nego i o živom tkivu kao delu sledeće tehnološke mašte.
S.B.
















