PODGORICA: Dok se crnogorski javni prostor danima zatrpava optužbama na račun Aleksandra Vučića, od evropskih blokada do regionalnih kriza, Vlada Crne Gore i premijer Milojko Spajić posluju sa bankom u većinskom vlasništvu Ace Đukanovića, brata Mila Đukanovića, piše borba.me.
Kako navodi ovaj portal, prema dostupnim informacijama, tokom emisije državnih obveznica značajan dio novca plasiran je upravo preko Prve banke, institucije koja je godinama bila simbol privilegovanog položaja i sporne povezanosti politike i finansija.
Umesto odgovora na pitanja o poreklu kapitala, ranijim aferama i odgovornosti za finansijski sunovrat bankarskog sistema, javnost danas gleda kako se tom istom krugu omogućava nova, sigurna i institucionalno verifikovana zarada, navodi portal borba.me.
Kako se navodi, to otvara logično pitanje: zašto se ne govori o tome? Zašto nema političke buke oko činjenice da država, koja se navodno obračunava sa nasleđem DPS-a, pravi poslove sa najbližim porodičnim krugom Mila Đukanovića? Zašto se pažnja sistematski preusmerava na spoljne mete, dok se unutrašnje teme guraju pod tepih?
Odgovor je, po svemu sudeći, jednostavan i politički funkcionalan. Kada se u javnosti podigne dovoljno dima – optužbama, spinovima i stalnim prizivanjem „krivca iz regiona“ – stvarni problemi postaju nevidljivi.
Buka služi da prikrije suštinu. A suština je, kako navodi ovaj portal, da se, i nakon promene vlasti, pojedini ekonomski i finansijski aranžmani nastavljaju po starom, samo uz novo političko pokriće.
Kako se dalje dodaje, u tom kontekstu, napadi na Vučića nisu izolovani incidenti niti plod impulsivne retorike. Oni postaju dimna zavesa. Dok se javnost bavi regionalnim sukobima, propušta se da se postavi ključno pitanje: kako je moguće da se brat bivšeg predsjednika, simbol jedne epohe korupcije i zarobljene države, danas pojavljuje kao profitabilan partner države?
Ako je borba protiv DPS-a bila temelj političke promene, onda se ona ne može voditi selektivno. Ne može se s jedne strane govoriti o raskidu sa prošlošću, a s druge strane praviti aranžmane koji toj istoj prošlosti donose novu finansijsku korist. To nije reforma – to je kontinuitet, upakovan u drugačiju retoriku.
Zato je važno razdvojiti dve stvari: galamu i činjenice. Galama služi da skrene pažnju. Činjenice ostaju. A činjenica je, kako piše borba.me, da javnost ima pravo da zna zašto država posluje sa strukturama koje su decenijama bile sinonim za zloupotrebe, i ko je donio odluku da se taj odnos normalizuje.
Kako navode, dok se ta pitanja ne otvore, svaki pokušaj da se krivica prebaci van granica Crne Gore djelovaće kao ono što jeste – politička distrakcija. A distrakcije su, u pravilu, najpotrebnije onda kada se želi sakriti nešto mnogo bliže i mnogo ozbiljnije.
postinfo.rs
