Kako predstaviti sebe kada još nemate radnu biografiju? U jednoj školi u engleskom Češiru odgovor se traži kroz razgovor, vežbu i sasvim obične školske situacije. BBC je posetio ustanovu Sandbach High School and Sixth Form College, gde učenici od 14 i 15 godina u parovima isprobavaju razgovor za posao.
Jedan učenik postavlja pitanja, drugi odgovara, a učionica nakratko dobija drugačiju ulogu. Vežbaju predstavljanje, razgovor o timskom radu i objašnjavanje kako su se snašli kada nešto nije išlo po planu. Nema čekanja da se takva situacija prvi put dogodi pred nepoznatim poslodavcem.
Časovi posvećeni karijeri održavaju se svake druge nedelje. Plan obuhvata i pisanje biografije i upoznavanje sa pravima na radu. Prema objašnjenju nastavnice, namera je da mladi lakše govore o svojim sposobnostima i spremnije krenu u potragu za prvim iskustvima.
Ovaj pristup zanimljiv je i roditeljima u Srbiji. Tinejdžer koji kaže da nema šta da napiše o sebi često već ume da organizuje zajednički zadatak, objasni gradivo drugaru ili preuzme odgovornost u školskom projektu. Potrebno je samo pronaći konkretan primer i ispričati ga razumljivo.
Britanska Nacionalna služba za karijerno savetovanje preporučuje metodu STAR: situacija, zadatak, postupak i rezultat. Umesto niza prideva poput vredan, pouzdan i komunikativan, kandidat kratko objasni šta se dogodilo, šta je trebalo uraditi, kako je postupio i šta je iz toga naučio.
Na primer, učenik može da se seti zajedničke prezentacije za koju je trebalo podeliti obaveze. Njegov doprinos možda je bio prikupljanje materijala ili dogovor sa grupom. To ne treba predstavljati kao veliko poslovno iskustvo. Dovoljno je jasno pokazati način razmišljanja i sopstvenu ulogu.
Važno je da odgovor ostane prirodan. Ista služba savetuje kratke, odgovarajuće primere i razgovoran ton, uz spremnost na dodatno pitanje. Naučena rečenica može poslužiti kao početak, ali smisao pripreme je da mlada osoba razume šta želi da kaže, a ne da bez zastajanja izgovori napamet naučen tekst.
Može se napraviti i mala beleška sa tri iskustva kojih se učenik rado seća. Jedno neka pokaže saradnju, drugo upornost, treće trenutak kada je nešto novo naučio. Beleška služi kao podsetnik, a primeri mogu da se menjaju kako se pojavljuju nove aktivnosti, obaveze i interesovanja.
Vežba kod kuće može trajati nekoliko minuta: odrasla osoba zamoli učenika da predstavi jednu stvar koju je uspešno završio. Posle odgovora korisnije je pomenuti šta je bilo jasno i postaviti jedno dodatno pitanje nego ispravljati svaku reč. Takav razgovor ostavlja dovoljno prostora da se odgovor sledeći put popravi.
Pri tome nisu svi mladi jednako opušteni u neposrednom razgovoru. Nekome treba više vremena, nekome drugačiji način pripreme. Smiren ton, jasna pitanja i prilagođavanje osobi važniji su od zahteva da svi imaju isti nastup ili podjednako siguran pogled.
Lepa strana ovih školskih proba jeste mogućnost da se nespretnost dogodi na poznatom mestu. Učenik može da zastane, pokuša ponovo i shvati da predstavljanje sebe nije nedostižna veština. Kada kasnije dođe razgovor za praksu, volontiranje ili prvi posao, makar jedan deo te situacije već mu je poznat.
S.B.
















