Da se ne lažemo, šta god Srbija večeras uradi u Volosu, generalni utisak biće loš. I što se tiče Lige nacija, i kada je u pitanju sumorna kalendarska 2026. godina. Mada je taj poslednji utisak uvek najjači, kao što smo prethodnih mesec dana živeli na odjecima bolnog poraza od Nemačke na Marakani, tako bismo tokom predstojeće zime bili makar i lažno ušuškani nekim pozitivnim ishodom na krcatom stadionu Pantesaliko. Kao što nikome danas ne znači što smo prethodno izdanje Lige nacija odigrali korektno i ostali nadomak četvrtfinala, baš tako se niko neće sećati ovih stradanja ako se plasiramo na Evropsko prvenstvo.
Tačno je da nam preti priključenje listi najvećih gubitnika u elitnom društvu sa nula bodova, ali večeras u 20.45 časova bitna je samo jedna reč – ponos! Orlovi će u martu gotovo izvesno igrati u baražu za opstanak, osim u sferama neverovatnih čuda, ali džaba im sve ako tamo odu samo zato što je bilo i gorih. Bez prevelike priče o formacijama, izostancima i propustima iz prethodnih mečeva, večeras je na sceni ispit zrelosti i borba za elementarnu čast srpskog fudbala.
M.M.
















