NOVI SAD – Poezija ne poznaje granice. Ona je most između epoha, kultura i ljudi, svedočanstvo o vremenu i neugasiva potreba čoveka da slobodom duha nadvlada prolazanost. Književnica, pesnikinja, esejistkinja i književna kritičarka Mirjana Štefanicki Antonić iz Novog Sada osvojila je DRUGU NAGRADU na Međunarodnom književnom konkursu “Fridrih Šiler 2026“, u kategoriji „POEZIJA“, posvećenom jednom od najznačajnih nemačkih književnika, pesnika, dramskih pisaca i filozofa – Fridrihu Šileru. Nagradu je dodelilo Međunarodno književno udruženje CREATIVE TRIBUNE (Kreativna tribina), čija je predsednica dr Natali Bisso, koja živi i deluje u Nemačkoj.

Na Certifikatu, koji je dodeljen Mirjani Štefanicki Antonić, uz priznanje za osvojeno drugo mesto, upućena je i posebna poruka:
„Želimo Vam neiscrpnu stvaralačku energiju, nova poetska otkrića, nadahnuće i priznanje čitalaca.“
Ovo priznanje ima poseban značaj jer je konkurs posvećen Fridrihu Šileru (1759 – 1805), velikom nemačkom književniku i misliocu, čije je stvaralaštvo ostavilo neizbrisiv trag u evropskoj i svetskoj književnosti. Šiler se proslavio dramama. Posebno mesto u njegovom stvaralaštvu zauzima čuvena pesma „Oda radosti“, napisana 1785. godine. Njeni stihovi dobili su svetsku muzičku dimenziju zahvaljujući Ludvigu van Betovenu, koji ih je ukomponovao u završnom stavu svoje Devete simfonije, prvi put izvedene 1824. Melodija „Ode radosti“ danas je himna Evropske unije, simbol mira, jedinstva i solidarnosti među narodima.
Pesma kao most između epoha i gradova
Nagrađena pesma Mirjane Štefanicki Antonić nosi naslov “ŠILEROVA ULICA U BEOGRADU – Fridrihu Šileru“. Već sam naslov otvara prostor za jedno posebno poetsko promišljanje: susret velikog evropskog pesnika sa gradom koji u svojoj istoriji, kulturi i duhovnom nasleđu nosi mnoštvo različitih civilizacijskih i književnih tragova. Zanimljivo je da Šilerova ulica postoji u Zemunu, a ne u Beogradu, kako je navedeno u naslovu pesme. Međutim, pesnička sloboda ne mora uvek da bude omeđena geografskim granicama. Autorka je sebi dozvolila da imenuje Beograd, jer je upravo to ime prepoznatljivije širom sveta. Pesma je krenula na svoj međunarodni put, noseći ime Beograda i posvetu nemačkom pesniku. U tome nema slučajnosti. To je autorkin poetski izbor, sloboda umetničkog izražavanja I simboličko povezivanje prostora i vremena. Jer književnost ne pripada samo ulicama, gradovima i državama. Ona pripada ljudima, njihovom pamćenju i zajedničkom duhovnom nasleđu.

U dve upečatljive poetske celine, autorka otkriva suštinu svoje posvete Šileru. Ljubav prema čoveku kao najvažniju meru svakog prostora i svetlost koja ne prestaje da pokazuje put:
“Dok hodam znam
Nijedna ulica nije samo ulica
Ako njome prolazi ljubav prema čoveku
I zato Šilerova ulica ostaje u meni
Kao svetiljka koja nikada
Ne prestaje da osvetljava put”
Ovi stihovi nose i jednu širu poruku. Ulica postaje više od imena, a svetiljka više od svetlosti. One postaju simboli humanosti, trajanja i vere da ljubav prema čoveku može nadživeti vreme i granice.
Priznanje koje prelazi granice
Za Mirjanu Štefanicki Antonić, ova nagrada predstavlja još jedno značajno međunarodno priznanje njenom višedecenijskom književnom radu, ali i potvrdu da poezija, uprkos vremenu koje često zanemaruje duhovne vrednosti, još uvek pronalazi put do čitalaca i međunarodne književne zajednice. Za Novi Sad, grad u kojem je rođena i u kojem stvara, ovo priznanje predstavlja doprinos njegovom kulturnom i književnom identitetu. Posebno je značajno što je 2026. godine postala redovni član Matice srpske, jedne od najstarijih i najuglednijih srpskih kulturnih i naučnih institucija. Članica je Udruženja književnika Srbije u Beogradu od 2019, a od 1997. godine aktivna je članica Društva književnika Vojvodine u Novom Sadu. Naredne, 2027. godine, obeležiće značajan jubilej – 30 godina članstva u Društvu književnika Vojvodine.

Ova međunarodna nagrada zato nije samo priznanje jednoj pesnikinji i njenom stvaralaštvu, već i još jedna potvrda dugogodišnjeg književnog prisustva Novog Sada na međunarodnoj kulturnoj sceni. Grada Matice srpske, bogate književne tradicije i otvorenosti prema svetu. Za Srbiju, ova nagrada ima dodatnu simboličku vrednost. Ona potvrđuje da srpski književni glas može biti prepoznat i vrednovan u međunarodnom prostoru, bez obzira na jezičke , geografske i kulturne udaljenosti.
Književni put Mirjane Štefanicki Antonić nastavlja se u znaku stvaralačke odgovornosti, humanizma i vere u moć napisanih reči. Njena poezija ostaje prostor u kojem se susreću čovek, Vaseljena, ljubav, mir i potreba za dostojanstvenijim svetom. Jer, kako nas je Šilerova “Oda radosti“, kroz Betovenovu muziku naučila, radost i bratstvo nemaju nacionalne granice. Poezija je možda najtiši, ali i najtrajniji način da čovek ostavi trag u vremenu. A kada taj treg prepozna svet, onda priznanje postaje više od nagrade. Postaje blagoslov stvaralaštvu.
M. D.















