Ponekad najveća priča o tehnologiji ne nastane u laboratoriji, nego u travnjaku. U Nemačkoj se ovih dana vodi naizgled mala, ali veoma simptomatična rasprava: da li robot-kosačice treba zabraniti tokom noći kako bi se zaštitili ježevi i druge noćne životinje? Povod nije sentimentalnost, već niz upozorenja istraživača i lokalnih vlasti da uređaji koji rade u sumrak i pred zoru mogu ozbiljno da povrede životinje koje se ne sklanjaju na vreme. Jež, recimo, ne beži uvek — njegov instinkt je da se sklupča, a to je odbrana koja pred oštricama ne pomaže. Guardian je juče preneo da nemački gradonačelnici traže šire, nacionalno rešenje, dok su pojedini gradovi poput Kelna i Minhena već uvodili ograničenja.
Ova vest je zanimljiva upravo zato što deluje sitno. A sitne vesti ponekad najbolje otkrivaju kako živimo. Gradske zelene površine danas su utočišta za životinje koje su iz većih staništa potisnuli gradnja, saobraćaj i poljoprivreda. Kada i ta mala ostrva mira počnu da rade po logici potpunog automatizma, priroda ulazi u konflikt sa komforom. U pozadini je i širi problem: populacije ježeva opadaju, a uz kosačice ih dodatno ugrožavaju duvači lišća, automobili i gubitak zaklona. Zato priča iz Nemačke nije tek lokalna uredba o bašti, nego pitanje granice do koje želimo da automatizujemo svakodnevicu. Tehnologija je korisna kada olakšava život, ali postaje upitna kada od našeg urednog dvorišta pravi opasno mesto za ono malo divljine što nam je preostalo pred pragom.
S.B.
