Svinjetina, kuvana jaja i činija pirinča zvuče kao poznat ručak, sve dok u priču ne uđu kokosova voda i karamel. Tada nastaje tit ko, vijetnamsko jelo u kojem se meso polako krčka, a sos dobija prepoznatljivu tamnu boju i spoj slatkih i slanih ukusa. To je ona vrsta kuvanja koja najviše traži vreme, dok se glavni posao mirno odvija u šerpi.
Kuvarica Tui Dijem Fam u svom receptu objavljenom na portalu Great British Chefs koristi mesnatu potrbušinu i svinjski but, uz beli luk, ljutkastu marinadu, kokosovu vodu i riblji sos. Tvrdo kuvana, oljuštena jaja dodaju se tokom pripreme i upijaju boju tečnosti u kojoj se krčkaju. Recept predviđa dugo kuvanje na tihoj vatri, zbog čega ovu ideju vredi sačuvati za dan kada ručak ne mora da bude gotov za pola sata.
Važna razlika krije se već na polici prodavnice: kokosova voda i kokosovo mleko nisu isti sastojak. Ovde se koristi voda, pa jelo nema gustu, belu osnovu kakvu povezujemo sa pojedinim karijima. Riblji sos dodaje slanu, izraženu aromu, dok se karamel koristi kao deo ukupnog ukusa. Cilj nije desert sa mesom, već ravnoteža u kojoj nijedan sastojak ne bi trebalo da potisne sve ostale.
Jelo ima i svoje mesto u porodičnoj tradiciji. Zvanični turistički portal Vijetnama navodi svinjetinu kuvanu sa pačjim jajima, kokosovom vodom i ribljim sosom među poznatim jelima juga zemlje koja prate Tet, vijetnamsku Novu godinu. To je praznik okupljanja porodice i poseta bliskim ljudima. Uz takvu pozadinu lakše je razumeti zašto jedna šerpa mesa i jaja mnogima znači mnogo više od svakodnevnog ručka.
Ljubiteljima jela na kašiku ova ideja neće biti sasvim strana: dobar deo uživanja dolazi iz strpljivog krčkanja i sosa koji povezuje sve na tanjiru. Gardijan danas izdvaja tit ko kao vijetnamski specijalitet od polako kuvane svinjetine. Za domaću trpezu zanimljiv je upravo susret poznate osnovne namirnice sa začinima i tečnostima koje obično ne stavljamo u istu šerpu.
Prilog može ostati jednostavan. Pirinač prihvata sos, a malo ukiseljenog povrća donosi drugačiju teksturu i osvežava zalogaj. Nema potrebe da uz ovako bogato glavno jelo pripremate još nekoliko zahtevnih dodataka. Ako ga prvi put pravite, koristite jedan proveren recept i pratite njegove količine. Naročito kod ribljeg sosa i karamela odmeravanje pomaže više od slobodnog dodavanja prema boji ili prvom utisku.
Najviše pažnje traži trenutak pripreme karamela, jer vreli šećer dostiže visoku temperaturu, a dodavanje tečnosti može izazvati prskanje. Zato taj korak ne treba raditi usput, dok se istovremeno postavlja sto ili razgovara telefonom. Sve sastojke pripremite unapred i sledite postupak iz odabranog recepta. Posle tog dela, glavni saveznik jela ponovo postaje mirno, ravnomerno krčkanje.
Za stolom je zanimljivo prvo probati mali komad mesa sa pirinčem, pa zatim zalogaj sa jajetom i povrćem. Ista šerpa tako daje nekoliko različitih kombinacija. Ko voli da upoznaje druge kuhinje kroz domaći ručak, ovde dobija lep početak: poznati sastojci ostaju prepoznatljivi, ali se ponašaju drugačije nego u uobičajenom receptu. A kada se društvo okupi oko činije iz koje svako uzima pomalo, razdaljina do Vijetnama za trenutak deluje manja.
S.B.
















