Preseljenje na malo ostrvo lako je zamisliti kao život uz tišinu, pogled na more i duga popodneva bez mnogo obaveza. Jedan par koji je gradski posao zamenio brigom o ostrvskoj farmi otkrio je nešto znatno življe: dan se brzo ispuni radom, a usputni razgovori umeju da ga produže na najlepši način. Džordžina Ranard i Gvindav Hjuz već mesec dana žive na velškom ostrvu Enli, poznatom i kao Bardsi. Njihov prvi utisak pokazuje da udaljenost od velikog grada ne mora da znači i udaljenost od ljudi. Posebno je zanimljivo što njihov doživljaj ne staje u razglednicu. Ima mesta i za privikavanje, za posao koji traži nova znanja i za zadovoljstvo kada nešto prvi put urade samostalno. Upravo ti mali, konkretni koraci čine promenu razumljivom i onima kojima ostrvski život deluje veoma daleko.
Pre dolaska bavili su se novinarstvom i snimanjem, a sada brinu o ovcama i govedima. Organizacija koja upravlja ostrvom predstavila ih je kao nove farmere i objasnila da njihov posao ima i ulogu u očuvanju tamošnjih staništa. Gvindav je kao dečak pomagao na porodičnoj farmi, pa mu deo poslova predstavlja povratak ranijem iskustvu. Par je prethodno proveo vreme na ostrvu tokom proleća i upoznavao se sa obavezama. Novi početak tako je imao sasvim praktičnu pripremu, mnogo pre prvog stalnog boravka.
U razgovoru za BBC na velškom jeziku opisali su koliko ih je iznenadila druželjubivost male zajednice. Ljudi zastaju da pitaju kako se snalaze, pa običan odlazak s jednog kraja ostrva na drugi može da potraje duže nego što su planirali. S dolaskom mirnijeg dela godine ritam se menja, ali posao oko životinja ostaje. Pridružilo im se i štene velškog ovčarskog psa Kajo, koje bi s vremenom trebalo da pomaže uz stado. Taj spoj novih poznanstava, učenja i svakodnevnih zadataka dao je prvom mesecu sasvim poseban sadržaj.
Enli ima i jednu neobičnu večernju prednost. Godine 2023. dobio je međunarodni status utočišta tamnog neba, a njegova izdvojenost pomaže očuvanju pogleda na zvezde. Ostrvo je istovremeno važno područje za ptice i druga živa bića, pa se život i rad prilagođavaju tom okruženju. Za stalne stanovnike to znači i planiranje nabavke, jer vreme utiče na plovidbu. Takvi detalji dopunjuju lepu sliku: miran predeo ima sopstveni ritam i traži pažnju prema sasvim konkretnim stvarima, od životinja do sledeće isporuke namirnica.
Njihova priča ne mora da nas navede na selidbu da bi ostavila dobar utisak. Može jednostavno da nas podseti da kvalitet dana često zavisi od načina na koji se srećemo sa ljudima oko sebe. I u gradu postoje male zajednice: ulaz u zgradu, ista tezga na pijaci, ulica kojom svakog jutra prolazimo. Kada zastanemo na kratko, poznato mesto dobije još jedno lice i priču. Na Enliju su novi stanovnici pošli za drugačijim životom, a dobili i mnogo razgovora. Za jedan početak, to je prilično lep raspored. Ponekad je dovoljno da promenimo način na koji prolazimo kroz sopstveni kraj: da se predstavimo novom komšiji, zapamtimo nečije ime ili poslušamo odgovor koji traje malo duže. Takve sitnice ne traže novi dom ni veliku odluku, a mogu da učine da se u poznatom prostoru osećamo prisutnije. Ostrvsko iskustvo u tome ima sasvim prepoznatljivu, domaću crtu.
S.B.
















