Dok se na Zemlji nerviramo kada odgovor na poruku kasni nekoliko minuta, jedna svemirska letelica uvodi sasvim drugu meru strpljenja. Vojadžer 1 bi 18. novembra trebalo da dostigne udaljenost od jednog svetlosnog dana od naše planete. To znači da je i signalu koji putuje brzinom svetlosti potrebno punih 24 sata da pređe rastojanje. NASA je ovaj trenutak najavila za 11.16 časova po vremenu u Srbiji. Posle gotovo pola veka putovanja, ljudska radoznalost tako dobija još jednu impresivnu oznaku na svojoj svemirskoj mapi.
Svetlosni dan predstavlja udaljenost, iako u nazivu ima vremensku jedinicu. Reč je o putu koji svetlost pređe tokom jednog dana, približno 25,9 milijardi kilometara. Za poređenje, svetlosti sa Sunca treba oko osam minuta i 20 sekundi da stigne do Zemlje. Takva poređenja pomažu da ogromni brojevi dobiju smisao: ono što nam je u svakodnevnom iskustvu gotovo trenutno, preko svemirskih razdaljina traje satima. Kod Vojadžera bi samo putovanje signala u oba smera zahtevalo približno dva dana, bez dodatnog vremena za obradu i odgovor. Ovde je važna i razlika između brzine letelice i brzine njene poruke. Letelica fizički prelazi prostor mnogo sporije, dok radio-talasi putuju brzinom svetlosti. Zbog toga izraz „svetlosni dan” opisuje njenu udaljenost od nas, a ne vreme koje joj je bilo potrebno da tamo stigne.
Letelica je lansirana 5. septembra 1977. godine i tokom misije obišla je Jupiter i Saturn. Potom je nastavila putem koji ju je odveo izvan prostora u kojem dominira Sunčev vetar. U međuzvezdani prostor ušla je 2012. godine. NASA objašnjava da Vojadžer i dalje donosi podatke iz oblasti koju je čovečanstvo ranije moglo samo posredno da proučava. Njegov blizanac, Vojadžer 2, krenuo je drugom putanjom, pa bi istu udaljenost od Zemlje trebalo da dostigne tek 2035. Različiti putevi učinili su dve letelice različitim istraživačima.
O novom koraku pisao je Tajms of Indija, dok NASA detaljno objašnjava šta ova udaljenost znači za misiju. Vojadžer 1 kreće se brzinom od približno 61.000 kilometara na čas, ali je i takvo putovanje veoma sporo u poređenju sa svetlošću. Zato je do ove granice bilo potrebno više od 49 godina. U toj činjenici leži deo privlačnosti cele priče: istraživanje ponekad traje duže od jedne karijere, a rezultate prati više generacija. Uređaj poslat davno pre današnjih telefona nastavlja da proširuje ono što znamo o našem kosmičkom okruženju.
Za pogled prema nebu ove večeri nije potreban teleskop da bi ova vest imala smisla. Dovoljno je zamisliti jednu malu ljudsku tvorevinu koja nastavlja svoj put mnogo dalje od svega što možemo da prepoznamo golim okom. Taj zamišljeni prizor može da bude dobar početak razgovora sa decom, prijateljima ili nekim ko inače ne prati nauku. Koliko daleko može da stigne dobro postavljeno pitanje? U slučaju Vojadžera odgovor se još dopisuje. A jedan ceo dan putovanja za samo jednu poruku podseća koliko je svemir velik i koliko daleko ume da nas odvede upornost. Možete pokušati i sa jednostavnim zamišljenim rasporedom: poruka poslata jednog jutra do sonde bi stigla tek sledećeg. Već taj mali primer pretvara apstraktan broj u nešto što umemo da zamislimo. Jedan običan kalendarski dan postaje mera zapanjujućeg rastojanja.
S.B.
















