Na broju osam u jednoj tihoj ulici Monkstauna, nadomak Dablina, kuću ćete najpre prepoznati po onome što se sa ulice gotovo i ne vidi. U zidu su mala vrata. Tek kada se ona otvore, pojave se dvorište, zaobljeni prozor u prizemlju i dva okrugla prozora na spratu, nalik brodskim oknima. Teško je pogoditi čemu je zgrada služila kada je podignuta krajem četrdesetih godina devetnaestog veka. U njoj su se čuvali konji za jednu od velikih kuća u susedstvu. Danas na istoj adresi staju tri spavaće sobe, dva kupatila i vrt koji dobar deo dana uspeva da zadrži sunce.
U starijim ulicama Britanije i Irske izraz „mews“ sačuvao je uspomenu na vreme kada je uz gradsku kuću imućnije porodice trebalo smestiti konje, kola i sve što je išlo uz njih. Takve pomoćne zgrade često su imale prilaz iz zasebne uličice, dovoljno blizu glavnom zdanju da sve bude pri ruci. Kada su konjske zaprege nestale iz svakodnevnog prevoza, zidovi su ostali, zajedno sa neobično mirnim položajem usred već izgrađenog naselja. Ulica Vezi mjuz u Monkstaunu blago zavija, a stare konjušnice duž nje s vremenom su postale različiti domovi. Na broju osam još se lepo vidi šta je kuća nasledila od svoje neobične prethodnice. Pre svega, dvorište kroz koje se prolazi da bi se uopšte stiglo do ulaznih vrata.
U svojih 99 kvadrata kuća ima raspored koji se razume bez tlocrta. Iz predsoblja se na jednu stranu ide u dnevnu sobu s kaminom, a na drugu u kuhinju sa trpezarijom. Zaobljeni prozor u dnevnoj sobi otvara pogled na dvorište i hvata svetlost iz više pravaca. Ko je odrastao uz vojvođansku avliju prepoznaće to zadovoljstvo da se iz sobe vidi ko je upravo stigao na kapiju, a da prolaznik s ulice ipak nema pogled pravo u tanjir. Veliki prozor i visoki dvorišni zid ovde odlično rade u paru. U kuhinji pak ima mesta i da se kuva i da neko sedi za stolom i pravi društvo. Kratko predsoblje između dve prostorije taman je dovoljno da se razgovor uz kafu nastavi dok neko u dnevnoj sobi čita kraj kamina.
„Ajriš tajms“ zavirio je u kuću kada je ponuđena na prodaju. Za ljubitelje uređenja posebno je zanimljivo kako je rešen vrt. Dobija južno i zapadno svetlo, a biljke rastu u podignutim lejama i uz ogradne zidove. Kada je prostora malo, uspravna površina može da primi iznenađujuće mnogo zelenila i da sačuva sredinu dvorišta za sto, stolice ili običan prolaz. Na spratu su sve tri spavaće sobe. Glavna ima svoje kupatilo sa tušem, dok je drugo dostupno ostalim ukućanima. Tako su tihe prostorije okupljene gore, a svakodnevni život ostaje blizu vrta. Čak i kada je irsko vreme podesnije za gledanje kiše nego za sedenje napolju, iz fotelje se vidi nešto življe od ogradnog zida.
Oglašena cena od 995.000 evra svakako će izazvati različite komentare, ali za razgledanje dobrog arhitektonskog rešenja srećom nije potrebna čekovna knjižica. Dovoljno je zamisliti redosled kojim se prostor otkriva. Najpre ulica, pa obična vrata bez velikog predstavljanja, zatim nekoliko koraka pod otvorenim nebom i tek onda ulazak u kuću. U tih nekoliko koraka stanu promena svetla, pogled na zelenilo i onaj kratki predah koji u gradskim stanovima često tražimo tek pošto zatvorimo ulazna vrata. Za nekadašnju konjušnicu iz irskog primorja veliko dostignuće možda je upravo to što joj je najlepša prostorija ostala bez plafona.
S.B.
















