Lišće u korpi bicikla, inje na drvenom pristanu i ružičasto jutarnje nebo: za zanimljivu fotografiju ponekad je dovoljno zastati na poznatom putu. Novi izbor snimaka sa juga Engleske upravo od takvih svakodnevnih prizora pravi malu, vedru galeriju godišnjeg doba.
Među motivima su jesenji detalji iz Oksforda, hladno jutro kraj vode u Pulu i svetlost nad Romzijem. Tu su i obojene kućice uz plažu, miran prizor iz Abingdona i oblaci iznad zamka Korf. Različita mesta povezuje pažnja autora prema trenutku koji se brzo promeni.
Takav pogled lako je preneti na šetnju pored Dunava ili kroz najbliži park. Ne morate tražiti prizor koji deluje kao razglednica. Zanimljiv početak mogu biti tri lista različite boje, odraz grane u vodi ili duga senka koja prelazi preko prazne klupe.
Canon u svom vodiču za jesenju fotografiju preporučuje da se, uz široke pejzaže, potraže i detalji. Jedan list može ispuniti kadar, dok pozadina ostaje mirnija. Vredi promeniti ugao posmatranja i proveriti da li glavnom motivu nešto nepotrebno odvlači pažnju.
Svetlost je podjednako zanimljiv saveznik. Nisko jutarnje ili kasno popodnevno sunce naglašava oblik i teksturu, dok oblačan dan donosi mekši izgled prizora. Posle kiše kapljice i vlažno lišće otvaraju drugačije mogućnosti, pa lepo vreme nije jedini trenutak za izlazak sa fotoaparatom.
Za malu ličnu vežbu možete izabrati samo jedan motiv i napraviti tri različita kadra. Prvi neka pokaže ceo prostor, drugi jednu izdvojenu celinu, a treći sitan detalj. Takav zadatak pomaže da se šetnja posmatra pažljivije, bez jurnjave za velikim brojem fotografija.
Galeriju je objavio BBC u rubrici Big Picture, sa radovima učesnika programa Weather Watchers prikupljenim tokom prethodnih sedam dana. Njena draž je u tome što predstavlja više pogleda na istu nedelju. Neko je primetio boju neba, neko trag hladnoće, a neko zanimljiv prizor kraj vode.
Sa telefonom se može početi sasvim jednostavno: obrisati objektiv, mirno stati i pogledati šta sve ulazi u kadar. Ponekad je dovoljno pomeriti se pola koraka da se iza glavnog motiva više ne vidi kanta, parkirani automobil ili svetao predmet koji privlači pogled.
Ni svaka fotografija ne mora odmah da bude objavljena. Možete sačuvati mali niz snimaka istog drveta ili istog pogleda sa obale. Posle nekoliko nedelja uočavaju se promene koje u svakodnevnom prolasku lako izmaknu: svetlost, količina lišća, položaj senke i raspoloženje prizora.
Lepa zajednička igra je i da dva saputnika fotografišu isto mesto, pa kasnije uporede izbor. Jedan će izdvojiti arhitekturu, drugi boju ili odraz. Razgovor o tome šta je kome privuklo pažnju često je zanimljiviji od biranja navodno najbolje fotografije. Možete se dogovoriti i da svako izabere po jednu sliku koja najbolje opisuje taj dan. Tako nekoliko običnih kadrova dobija zajedničku temu, a sama šetnja ostaje važnija od broja snimaka u telefonu.
Pri tome kadar može da sačeka dok bezbedno stanemo i ostavimo prolaz drugima. Fotografija napravljena sa obične staze ne mora biti manje upečatljiva od one za koju bismo se nepotrebno približavali vodi. Jesen već nudi dovoljno prizora; najveća promena često nastaje u tome koliko pažljivo gledamo.
S.B.
















