Na tasmanijskoj obali odmor jednog neobičnog gosta dobija posebnu pažnju. Nil, južni morski slon koji se redovno vraća na kopno, ima novi plan zaštite. Njegovim posmatračima poručuje se da mu ostave dovoljno prostora, kako bi mirno završio deo svog prirodnog godišnjeg ciklusa.
Ova životinja rođena je u južnoj Tasmaniji 2020. godine, a tokom boravaka na obali privlači veliku radoznalost ljudi. Novi plan predviđa da posetioci ostanu najmanje 30 metara udaljeni. Cilj je da se sačuvaju i Nilov mir i bezbednost okruženja u kojem se odmara.
Za morskog slona izlazak iz vode nije neobičan izlet. Ove životinje dolaze na kopno radi odmora i linjanja, posle dugih perioda provedenih u moru. Tasmanijski resor nadležan za prirodu objašnjava da takav boravak može trajati više nedelja i da životinju tada ne treba uznemiravati.
Južni morski slonovi imaju sasvim drugačiji ritam od posetilaca koji svrate na plažu na nekoliko minuta. Dok ljudima velika, nepomična životinja može delovati kao neobičan prizor za fotografisanje, za nju je taj prostor privremeno mesto na kojem obavlja važan deo svog života.
Zanimljivosti ove vrste ne završavaju se na njenoj veličini. Prema informacijama tasmanijskog odeljenja za prirodu, južni morski slonovi spadaju u izuzetne ronioce. Kod ženki su zabeleženi zaroni do 1.600 metara i boravci pod vodom do dva sata. Njihovu ishranu uglavnom čine lignje.
Posle takvog života na otvorenom moru, miran deo obale dobija sasvim praktičnu vrednost. Ne mora biti naročito slikovit niti udaljen od svega. Kada životinja izabere mesto blizu ljudi, na zajednici je da svoj boravak organizuje tako da joj ostavi dovoljno prostora.
Posmatranje sa odstojanja može biti podjednako zanimljivo. Dvogled ili kadar snimljen iz daljine omogućavaju da se primete položaj tela i odnos prema talasima, bez približavanja. Najlepši susret sa divljom životinjom često je onaj u kojem ona nastavi da radi upravo ono što je radila pre našeg dolaska.
Australijski ABC izveštava da je novi plan predstavljen danas i da se odnosi na način upravljanja Nilovim boravcima na kopnu. Priča je privukla pažnju jer je ovaj morski slon već dobro poznat stanovnicima. Sada njegova prepoznatljivost treba da pomogne i boljem razumevanju njegovih potreba.
Važno je i da se na divlju životinju ne gleda kao na kućnog ljubimca. Navika da se pojavljuje u naseljenom kraju ne znači da želi ljudski kontakt. Poštovanje razmaka ostavlja joj mogućnost da se odmara, kreće i vrati u more svojim ritmom. Njegov dolazak zato treba dočekati uz poštovanje uputstava nadležnih službi, koje prate situaciju na terenu i mogu prilagoditi pristup konkretnom mestu.
Takva poruka razumljiva je i daleko od Tasmanije. Kada u prirodi naiđemo na životinju, radoznalost možemo pokazati tihim posmatranjem, bez pozivanja, hranjenja i okupljanja oko nje. Upoznavanje sveta oko sebe postaje lepše kada ne pokušavamo da svaki susret prilagodimo svojoj fotografiji.
Nilov sledeći boravak na obali zato može biti prilika za drugačiju vrstu pažnje: dovoljno blizu da se ljudi obraduju što je ponovo tu, dovoljno daleko da zadrži mir. Za velikog morskog putnika to je verovatno najkorisniji oblik dobrodošlice koji jedna obala može da pripremi.
S.B.
















