„Krtica“ je u San Sebastijanu odavno sasvim razumljiv odgovor na pitanje kako se stiže do susednog mesta. Tako su stanovnici prozvali svoj voz, na španskom „Topo“, jer je još njegova stara trasa prolazila kroz niz tunela na putu prema francuskoj granici. Posle više od jednog veka nadimak je ostao, a od subote, 21. novembra, dobija još bolje opravdanje. Novi podzemni deo pruge dug 4,2 kilometra povezuje delove grada koji su dosad bili nezgodno razdvojeni na železničkoj mapi. Za posetioca je posebno privlačna stanica Kontxa-Zentroa. Iz voza se izlazi u središtu grada, blizu zaliva La Konča i plaže koja je San Sebastijanu donela toliko razglednica.
Najvažniji detalj tog poduhvata teško bi se primetio na fotografiji novog perona. Stara stanica Amara bila je slepi završetak pruge. Voz je do nje mogao da stigne, ali je za nastavak putovanja takav raspored predstavljao usko grlo. Prolaznom trasom istok i zapad spajaju se u jednu celinu. To omogućava direktne veze između polaznih stanica na zapadu i gradova na istoku, uključujući pogranični Irun i francuski Andaj. Na putničkom jeziku to zvuči još jednostavnije: sedište kraj prozora na pojedinim putovanjima može da ostane vaše i posle dolaska u centar. Na zapadnom delu gradskog područja predviđeno je približno dvostruko više polazaka. Promenu će tako osetiti i neko ko godinama pešači do iste stare stanice.
Koliko se svakodnevica menja najbolje govori brojka koju razumemo baš kada pred nosom ode prethodni voz. Na zajedničkoj deonici od Anjorge do Pasaje planiran je razmak od sedam i po minuta između polazaka tokom radnog dana. Taj ritam obuhvata jedanaest stanica, među kojima su nove Amara, Bentaberi i Kontxa-Zentroa. Za radni dan predviđeno je ukupno 276 prolazaka vozova na zajedničkom delu. Nedeljom ujutru razmak će biti duži, petnaest minuta. Nekome će značiti što može brzo da stigne na posao, a drugome što za običnu porodičnu šetnju ne mora da pravi plan kao za hvatanje aviona. I jedno i drugo staje u naizgled suvoparan podatak o redu vožnje.
Španski „El Pais“ podseća da je otvaranju prethodilo devet godina radova i da je postojeća železnica prošle godine već prevezla 18,7 miliona putnika. To daje bolju predstavu o značaju nove trase od bilo kog svečanog presecanja vrpce. Pre nego što požuri da obiđe plažu, putnik će možda primetiti i manje upadljive stvari. Sve tri nove stanice projektovane su tako da ih mogu koristiti osobe koje se otežano kreću. Do podzemnog hola stanice u centru može se liftom iz ulice Easo. Isti podatak naročito lepo zvuči kad u jednoj ruci držite dete, a u drugoj ručku kolica i pitate se koliko vas još stepenika deli od ulice.
Gore će sve biti na svom mestu: duga promenada, bela ograda i prepoznatljiv luk plaže zbog kojeg se mnogi zadrže i kada su samo krenuli nešto da obave. Baš u tom običnom prizoru je čar cele promene. Inženjerski posao od nekoliko kilometara, tri stanice i gotovo jedne decenije većini će se pokazati kao mala, prijatna razlika u danu. Neko će stići na kafu dok je još topla, neko preskočiti jedno presedanje, a neko prvi put izaći iz podzemlja na pravom mestu za šetnju do mora. Krtica će, kao i dosad, ostati dole. Njeni putnici imaće sasvim dobar razlog da izađu na sunce.
S.B.
















